Višegradska ćuprija na Drini je zadužbina velikog vezira Mehmed paše Sokolovića (1506-1579), koji je kao petnaestogodišnji srpski dečak u „danku u krvi“ na silu odveden u Tursku da bi postao janjičar, elitni vojnik turskog carstva. On će kasnije zahvaljujući svojoj sposobnosti postati oficir osmanske vojske, a na vrhuncu svoje moći postaje veliki vezir. Tada izdaje naredbu da se u Višegradu na Drini sagradi most kome ravna nema.

Gradnja je trajala od 1571. do 1577. godine, a gradio ga je tada najčuveniji turski arhitekta Kodža Mimar Sinan. Most ima jedanaest lukova sa blagim usponom prema sredini i silaznu rampu na levoj obali. Ukupna dužina iznosi 179,5 m, visina nad normalnim vodostajem reke 15,40 m a širina mosta 6,30 metara. Most je građen od kamena, sedre, odnosno bigra, koji je konjskom zapregom transportovan iz Višegradske Banje. Na prilaznoj rampi leve obale nalaze se još četri luka. Na sredini mosta je izgrađena sofa koja je predviđena za odmor prolaznika, a nasuprot nje je kameni portal sa dve ploče od bijelog mramora sa stihovima pesnika Nihadija na turskom jeziku, koji govore o graditelju i godini izgradnje. Na sredini mosta u 19. veku se nalazila kućica sa drvenom kapijom i mostovskom stražom, pa je zbog toga ovaj deo mosta nazvan kapija.

U svom vekovnom postojanju most je pretrpeo mnogo nedaća. Prvo zabeleženo oštećenje mosta bilo je rušenje jednog svoda u srednjem veku. Most je doživio jednu popravku 1873. godine, a 1896. godine velika poplava je uništila veći deo Višegrada, ali je ćuprija ostala skoro neoštećena, iako je Drina dostigla rekordnih 14,6 m dubine. Tada je stradala kamena ograda mosta. 1914. su srušena dva stuba i svodovi koji se na njih oslanjaju, a 1943. godine su miniranjem stradala još dva stuba sa okolnim svodovima. U periodu između dva svetska rata most je privremeno bio osposobljen za saobraćaj uz pomoć metalne konstrukcije. Detaljna rekonstrukcija mosta izvršena je u periodu od 1949-1952, a najnovija u periodu 2013-2015.

Most Mehmed paše Sokolovića je jedan od najznačajnijih nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, a u junu 2007. godine upisan je u UNESCO listu svjetske kulturne baštine.

Donji, mlađi natpis na višegradskoj ćupriji napisan na talik pismu:

"Gospodin Mehmed-paša, Asaf svoga vremena,
čijom uzvišenom osobom svijet postiže slavu,
potrošio je svoj imetak u zadužbine radi božjeg zadovoljstva.
Niko neće reći za imetak, koji se troši u zadužbine, da je rasipanje.
Za života je utrošio zlato i srebro u zadužbine,
bio je svjestan, da su svakome njegova djela najbolje potomstvo.
U Bosni na rijeci Drini sagradi veliki most,
i od svodova na toj rijeci napravi red.
Na takvoj dubokoj i snažnoj rijeci,
preci ne mogaše ništa sagraditi.
Božjom pomoću osnivač, gospodin Mehmed-paša učinio je,
da se njegovo ime spominje s poštovanjem i blagonaklonošću.
Podigao je most, kojem na svijetu nema ravna.
Nemoj reći da je propao imetak, koji se troši u ovakvo dobro djelo.
Nadam se u svevišnjeg boga, da će njegovom osnivaču dani sretno prolaziti,
i da u životu nikad neće tugu osjetiti.
Nihadi, videći dovršetak (mosta), reče mu hronogram:
„Neka Alah blagoslovi divni, veliki i najljepši most!`"
979. 1571-1572

Gornji, stariji natpis na višegradskoj ćupriji na dželi-sulus pismu:

„Za vladavine vladara svijeta Murad-hana, sina Selimova,
dobrotvor, gospodin Mehmed-paša,
koji je trojici vladara s odanošću bio veliki vezir,
napravi najveću zadužbinu, nek mu je Bog primi!
U iskrenoj namjeri sagradi svojim poduzetnim duhom
veliki most na rijeci Drini.
Građevina mu ispade tako lijepa, da onome ko je vidi,
čini mu se kao da na vodi stoji zrno bisera,
a nebeski svod da mu je školjka.
Bože, daj, da zgrada njegove sreće i života bude čvrsta.
Ispuni mu, Bože sve želje na ovom i onom svijetu!
Nihadi mu reče hronostih, neka ga blagosilja, ko ga vidi:
„Mehmed-paša sagradi ovaj most preko vode!“
983. (1577.)